ŠTO JE DOBAR SANJASIN?

Jednom u Darshanu čuo sam da kažete posjetitelju da će biti dobar sanjasin. 
Što je dobar sanjasin?

Prvo, što je sannjasin? Sannjasin je onaj koji je shvatio uzaludnost takozvanog svjetovnog života. Sanjasin je onaj koji je razumio jednu stvar - da se nešto mora učiniti odmah u vezi njegovog vlastitog bića. Ako nastavi ploviti na stari način, izgubit će cijelu priliku ovog života. Sanjasin je onaj koji je postao svijestan da je do sada živio pogrešno, da je išao u pogrešnom pravcu; da se previše brinuo za stvari, ne baveći se samim sobom, previše se bavio svjetskim ugledom i moćima a nije se brinuo o tome tko je on.

Sanjasin je onaj koji se okreće prema sebi, "parabvrutti". Sanjasin je čudo - energija se kreće natrag prema sebi.Obično, energija se kreće od vas - prema stvarima, ciljevima, u svijet. Energija se kreće od vas, stoga se osjećate prazno. Energija odlazi, nikad se ne vraća; i dalje bacate energiju. Malo pomalo se osjećate rasprodani, frustrirani. Ništa se ne vraća. Počinjete se osjećati prazno. Energija svakodnevno izlazi - a onda dolazi i smrt. Smrt nije ništa drugo nego da ste iscrpljeni i potrošeni. Najveće čudo u životu jest razumjeti ovo i okrenuti energiju prema domu. To je okretanje unutra. Ovo okretanje unutra, parabvrutti, je sannyas.Nije da odlaziš iz svijeta. Živiš u svijetu - nema potrebe ništa ostaviti, niti ići bilo gdje drugdje. Živiš u svijetu, ali na sasvim drugačiji način. Sada živite u svijetu, ali ostanete usredotočeni na sebe; energija se vraća prema sebi.

Vi više ne idete van: idete unutra. Naravno, postajete bazen energije, rezervoar, a energija je užitak, obična radost. Samo energija je tu, prelijepa, i vi uživate, i možete je podijeliti, možete je podijeliti s ljubavlju. Ovo je razlika. Ako stavite svoju energiju u pohlepu, nikada se ne vraća; ako je stavite u ljubav, ona se vraća tisuću puta. Ako stavite svoju energiju u ljutnju, nikada se ne vraća. Ostavlja vas praznim, iscrpljenim, istroåenim. Ako iskoristite svoju energiju u suosjećanju, vraća se tisuću puta.Sad ću vam reći što je dobar sannjasin. Ne mislim na moralni ili nemoralni sannjasin. Moja riječ "dobar" nema nikakve veze s moralnošću. To je nešto vezano uz ono što Buda zove Aes Dhammo Sanantano, što Buda naziva vječnim zakonom života.

Dobar čovjek je onaj koji ima razumijevanje.
Dobar je čovjek pozoran, svijestan - to je sve.Svijest je jedina vrijednost za mene - sve ostalo je besmisleno. Svijest je jedina vrijednost za mene. Dakle, kad kažem dobar sannjasin, mislim sannjasin koji je svijestan. Naravno, kada ste svijesni, ponašate se prema zakonu, temeljnom zakonu. Kad niste svijesni, nastavljate uništavati sebe - nastavljate se ponašati samoubilački.Ako se ponašate prema temeljnom zakonu, strahovito ćete se obogatiti. Vaš će život postati bogatiji i bogatiji svaki trenutak. Postat ćeš kralj. Ti možeš ostati prosjak u vanjskom svijetu, ali postat ćeš kralj, vrhunac unutarnjeg bogatstva. Ono što Isus naziva Kraljevstvo Božje bit će u vama. Postat ćete kralj kraljevstva koje je u vama. Ali potrebno je više svijesti.

Nemojte me pogrešno shvatiti. Kad kažem dobar sannjasin, ne upotrebljavam tu riječ ni u jednom moralističkom smislu. Koristim ga više u temeljnijem smislu, jer za mene je moralno samo nus-proizvod svijesti, a nemoral je sjena nesvjesnosti. Ne bavim se sjenama i nus-proizvodima; Ja se bavim temeljnim, bitnim. Budi svjestan i bit ćeš dobar; budi nesvjestan i bit ćeš loš.

Čuo sam malu anegdotu ...
Stari poljodjelac gledao je svog mladog sina Luku, kako pali fitilj fenjera prije večernjeg izlaska."Za što je svjetiljka?" Upitao je.Njegov sin je odgovorio ležerno: "Idem na udvaranje tata, ne brini, platiti ću za ulje.""Kvragu!", rekao je otac, "Kad sam išao na udvaranje, nikad nisam nosio svjetiljku, sine.""To se vidi", odgovorio je. "Pogledaj što si dobio!"

Ako ne uzmete svjetiljku svijesti sa sobom, stvorit ćete pakao oko sebe. Upalite svjetiljku kamo god idete - udvaranje , ne udvaranje, to nije bitno. Gdje god idete, što god radite, uvijek to radite u unutarnjem svjetlu, sa svijesću.I nemojte se brinuti o moralnostima - o konceptima, o onome što je dobro i što je loše. Dobro slijedi vaše unutarnje svjetlo baš kao sjena. Vodite brigu o unutarnjem svjetlu. To je ono što je meditacija - da postanete budni.

 Uživajte u istom životu, samo promijenite budnost - učinite je intenzivnijom. Jedite istu hranu, idite na isti put, živite u istoj kući, budite s istom ženom i djecom, ali budite potpuno drugačiji iznutra. Budite pozorni! Šetnja istim putem, ali sa svjesnošću. Ako postanete svijesni, iznenada put nije više isti jer vi niste više isti.Ako ste svijesni, ista hranu nije ista, jer vi niste isti, ista žena nije ista, jer vi niste isti. Sve se mijenja s vašom unutarnjom promjenom.

Ako se netko promijeni iznutra, vanjsko se potpuno promjeni. Moja definicija svijeta je ovo - mora da živite u dubokoj unutarnjoj tami, odatle svijet. Ako upalite svoju unutarnju svjetiljku, iznenada svijet nestaje, i samo je Bog. Svijet i Bog nisu dvije stvari nego dvije percepcije iste energije. Ako niste svijesni, čini se da vam je energija kao svijet, Samsara; ako ste budni, ista energija se pojavljuje kao Bog. Cijela stvar ovisi o vašoj unutarnjoj svijesti ili nesvijesti. To je jedina promjena, jedina preobrazba, jedina revolucija koju treba napraviti.

Izvor:Osho - Ancient Music in the Pines #6, februar, 1977

Prevela: Zora Novak

TO JE TVOJ PUT_RADI TO ŠTO VOLIŠ

Voljeni Osho,
Čini se da sam tako dugo vremena tako nesvjesna, vrlo nesvjesna
i samo jednostavno uključena u život i volim ga živjeti.

Kada govoriš o potpunosti i intenzitetu traženja,
i kako zapravo ništa drugo nije važno,
i koliko je važno ne dopustiti da išta bude smetnja,
 bojim se da to nikada neću uspjeti.
I ja osjećam u svom srcu da ništa drugo nije važno,
ali ne živim u toj svijesti sve vrijeme i u svakoj situaciji.

Da li bi bilo dobro za mene da pokušam dovesti tu svijest
 u svaki pojedini trenutak, uvijek,
čak i ako to zahtijeva intenzivan napor?
 Ako ti osjećaš da je to dobro za mene, ja ću pokušati ,
iako neznam da li to mogu izvesti,
a bojim se da bi mogla izgubiti svaku radost,
i spontanost kao i jednostavnost da samo živim.

Maitri,

to pitanje je značajno za sve. Zato govorim tolikim ljudima - ne samo onima koji su prisutni ovdje, nego i onim milijunima koji nisu prisutni ovdje, ali će ćuti ili čitati moje riječi.

To postaje vrlo težak posao, jer ljudi su različiti na mnogo načina. A sigurno ne postoje dvije osobe koje su iste. I opasnost je da možete početi raditi nešto što nije namijenjeno za vas.

Jednostavan kriterij treba imati na umu: sve štogod osjećate dobro za vas - blaženo, mirno, spontano, događanje samo od sebe - to je vaš put.

Ali moram govoriti također ljudima za koje nije ništa spontano, za koje je najteža stvar da se opuste, za koje je najteža stvar samo sjediti i ne raditi ništa. Oni također trebaju svaku pomoć. Njima kažem, "Živite s totalnim intenzitetom, s totalnim naporima" - jer to je najjednostavnija stvar za njih. I što god je lako blizu je istini.

Maitri,
za tebe to ne bi bila najlakša stvar. Ti bi trebala činiti napor protiv sebe; to ne bi bilo prirodno, to ne bi bilo spontano. Ti bi se prisiljavala, a to bi uništilo svu ljepotu i mir i tišinu koju već osjećaš.

Ako osjećaš tišinu, mir, lijepu energiju kroz spontanost, kroz opuštanje, i otpuštanje, onda je to tvoj način. Svatko mora otkriti ono što je blizu njegovom srcu.

Govorim za mnoge ljude raznih vrsta.

Morate saznati što je pravo za vas. Ako počnete raditi sve što ja kažem, naći ćete se u zbrci. Činite jednostavno ono što vam srce podržava. A srce nikad nije u pogrešnom, upamtite. Um može biti u pravu, može biti u krivu. Srce je uvijek u pravu, i ne dolazi u pitanje a bude u krivu.

Dakle, kad god ti se srce osjeća ugodno s nečim, idi s tim - do dna. Onda se ne osvrći natrag i ne brini o tome što drugi rade. Pusti ih da rade svoj posao; ti radi svoj.

Zato jer su religije u prošlosti naglašavale samo jednu metodu, naravno, ta religija je postala samo za jednu vrstu ljudi. I zbog toga postoje tri stotine religija na zemlji.

A ja želim samo jednu religioznost.

Sve te tri stotine religija imaju neku vrstu istine i neku vrstu njihove valjanosti . No, one su specijalizacije određene metode, koja se primjenjuju na određene ljude - i to je učinilo cijeli svijet nereligioznim.

Na primjer, trud je način za Mahaviru. Čak samo spomenuti riječi "pusti-neka -ide", znači podržati lijenost. "Mahavira" nije njegovo ime; njegovo ime je Vardhamana. Zovu ga  Mahavira jer je njegov stav i pristup bio, da istina mora biti osvojena. To nije ljubav, to je rat. I Mahavira je pobijedio u tom ratu; to je razlog zašto ga se naziva veliki ratnik. "Mahavira" je veliki ratnik.

Sada, to stvara probleme. Njegova metoda je prikladna samo za određene vrste osoba - tipa ratnika. No, zbog njegovog učenja, njegovih sljedbenici - koji su svi došli iz  'kšatrija', ratničke kaste u Indiji - morali su da odbace svoju profesiju ratnika, jer to je nasilje.

Sada su bili u nevolji - što učiniti? Oni ne mogu biti brahmani jer bramana se rađa kao takav. Vi ne možete postati brahmana proučavanjem ili da ne radite ništa, ne postoji takav način. Brahmana se samo rađa, ne može se nekoga pretvoriti u brahmana.
Dakle, ti ljudi ne mogu biti brahmani. Ti ljudi ne mogu biti šudre (radnička kasta), ne mogu biti nedodirljivi, jer su iz visoke Hindu kaste , koja je odmah slijedeća do brahmana. Oni su imali svoj ponos. 

Jedini način za njih je bio da postanu poduzetnici. Dakle, svi Đaini u Indiji su poslovni ljudi. Nisu mogli postati zemljoradnici, vrtlari, jer u uzgoju ili u vrtu bi morali rezati drveće - a to je nasilje, jer drveće ima život. Dakle, sva ostala područja su odbačena. 

A ovi poslovni ljudi nisu obučavani kao Mahavira. On je bio je treniran u mladosti kao ratnik, kao borac, i on je doveo svoje borilačke kvalitete u njegovo traganje za istinom. Sada, ti poslovni ljudi nisu trenirani za borbu.

Ako netko dođe i kaže da se istina može kupiti, oni će biti spremni! Ali, "istina treba da se osvoji"? - to naprosto izgleda nedostižno. 'Osvojiti' ... to je izvan njihovog dosega.

Sve što mogu učiniti je obožavanje Mahavire. Dvadeset i pet stoljeća je prošlo, a Đaini nisu bili u stanju proizvesti drugog čovjek istog kalibra kao Mahavira. Koji je razlog?

On je predstavljao jednu vrstu, i propovijedao je za jednu vrstu, a to je nesreća da ljudi koji su ga slijedili nisu bili tog tipa i ne mogu biti tog tipa. Tako su ostali u limbu, ne mogu se maknuti bilo gdje.

Poslove, to mogu učiniti. I oni su stvorili najljepše hramove u Indiji, najljepše kipove. Obožavanje je to moglo činiti. No, boriti se? To jednostavno nije moguće.

Tako je čudna pojava ... učitelj kojeg su slijedili bio je drugačije vrste. Oni su bili impresionirani njegovom jedinstvenom kvalitetom, on je bio čovjek od čelika. No, njegovi sljedbenici ga mogu jednostavno hvaliti, oni ne mogu činiti ono što im je učitelj činio. A to nije samo sa Đainima, ovo je situacija sa svakom religijom.

I nema potrebe da vaše dijete bude istog tipa kao i vi. No, nekom nesrećom smo prihvatili ideju da religija dolazi s rođenjem. To je jednostavno glupo.To je kao da liječnički sin postane liječnik jer mu je otac bio liječnik. On ne mora ići na medicinski fakultet - što je potrebno? A ako je još i sin liječnika čija supruga je također liječnik, onda nije u pitanju- u svojoj samoj krvi i kostima on je rođeni liječnik, on ne treba certifikat.

Dobro je da ne radimo to.

Ali u religiji smo to radili.

Vidio sam ljude koji su rođeni u religiju gdje obožavanje nije dopušteno. To nije za predane tipove, ali je osoba bila predani tip.
Netko je tip koji lako može ići  s negativnim pristupom, a za nekog drugog negativan pristup je jednostavno nemoguć; osim ako je tu nešto pozitivno, on ne može poduzeti ni jedan korak.

Moja sugestija je da religija ne bi trebala biti nešto određeno rođenjem; za religiju se treba odlučiti sama osoba prema svojim osjećajima. Gdje god se osoba osjeća dobro, da raste, gdje god se osjeća radosno, bez obzira gdje osjeća određenu magnetsku privlačnost, to je njezin put. Nije bitno da li je to religija u kojoj je čovjek rođen ili ne; bitno je da je to religija za koju je rođen.

Ali to je moguće samo ako je svatko oslobođen religijskog ropstva. Mi dopuštamo našoj djeci da se upoznaju sa svim vrstama religija, svim vrstama metoda. I ako im kažemo da osjete, da se kreću s različitim vrstama ljudi: " Idite u različite hramove, idite u različite škole, idite kod raznih učitelja, i osjetite svoj put." I gdje god se ono osjeća da je to njegova hrana, onda roditelji moraju da ga blagoslove da ide tim putem.

Nije važno ako se osjećate okrijepljeni u društvu islamskih Sufija, nije važno ako se osjećate okrijepljeni u društvu budističkih redovnika; cijelo pitanje bi trebalo biti odlučeno vašim vlastitim srcem.

A srce vas nikada ne vodi u krivo. Ako mu dopustite, ono će vam dati jasne naznake da ste na pravom putu. Mir, tišina, blaženstvo, blagoslov - sve će dolaziti sve više i više, a opseg će postati sve širi i širi.

Prijevod: Prem Kumari
Izvor: Osho_Beyond enlightenment #14, question 4.

16 Oct 1986, pm, in

ISCJELITELJ JE SAMO POSREDNIK

(sanjasin koji je iscjelitelj kaže: Želim postati bolji iscjelitelj, tako da budem od bolje pomoći ljudima)

​Iscjeljenje je jedna od najsuptilnijih dimenzija. 

​Suptilnost je u tome da iscjelitelj ne mora ništa da čini. Iscjelitelj zapravo ne iscjeljuje, jer on nije izvor djelovanja. Iscjeljenje se dešava preko njega, posredstvom njega. On treba jednostavno potpuno da zaboravi sebe.

Biti iscjelitelj - znači stvarno ne biti.

Što ste manje vi, tim je bolje za iscjeljenje. Što ste više vi, tim se više blokira protok. Iscjeljuje Bog, ili Cjelina, ili koje god ime želite. Cjelina je iscjelitelj.

Riječ "iscjeljenje" proizilazi iz istog korjena kao i riječ "cjelina". Sve te riječi: whole, health, healing, holy - cjelina, zdravlje, iscjeljenje, sveti (holistički) - sve imaju isti korjen.

Iscjeljenje znači sjedinjenje sa cjelinom. Biti bolesan znači biti odvojen od cjeline.

Bolestan čovjek je čovjek koji je jednostavno razvio blokade između sebe i cjeline, zato je veza prekinuta. Funkcija iscjelitelja je u tome da obnovi tu vezu. Međutim, kada kažem da je funkcija iscelitelja da obnovi tu vezu, nemam u vidu da iscjelitelj mora da uradi nešto. Iscjelitelj je samo posrednik. Sve čini Bog, božanstvenost, cjelina ... 

Dakle, ako stvarno želiš postati iscjelitelj, morat ćeš potpuno počiniti samoubojstvo. Moraš prihvatiti svoju prazninu. I to će postati tvoj posao: postati sve više i više prazan od sebe. Zato idi na pražnjenje sebe. Kako priroda ne voli vakuum, Bog također ne voli vakuum. Kada se isprazniš, s jedne strane ti izlaziš i s druge strane ulazi Bog. On mora zauzeti isti prostor koji si ti zauzimao. Isti prostor koji ego okupira, mora biti okupiran od Njega; tako ego i Bog ne mogu postojati zajedno u osobi.

I to je cijeli problem iscjeljivanja i cijela umjetnost - kako se poništiti, kako postati praznina. Ali to će se dogoditi .... Svatko može postati iscjelitelj. 

Iscjeljenje je nešto kao disanje; to je prirodno. Ako je neko bolestan, to znači da je izgubio sposobnost samo-iscjeljenja. Više ne osvješćuje svoj izvor iscjeljenja. Iscjelitelj mu pomaže da se ponovo priključi na taj izvor. To je isti izvor iz kojeg iscjelitelj crpi energiju, samo bolestan čovjek je zaboravio kako razumjeti taj jezik .

Iscjelitelj komunicira s cjelinom, zato je sposoban da bude posrednik. Iscjelitelj dodiruje tijelo bolesnika i postaje veza između njega i izvora. Pacijent je izgubio direktan kontakt sa izvorom, i sada se on indirektno spaja sa njim preko posrednika. Čim energija počne da teče, on se iscjeljuje.

A ako je iscjelitelj stvarno čovjek koji razumije ... Jer moguće je da postanete iscjelitelj i da nećete biti čovjek koji razumije. Postoje mnogi iscjelitelji koji to rade, ali ne znaju kako se to događa; oni ne znaju mehanizam toga. Ako još i razumijete , možete pomoći pacijentu da bude izliječen i da budete svjestan izvora odakle se iscjeljenje događa. Dakle, ne samo da se izliječio od sadašnjih bolesti, on je spriječio i buduće bolesti. Tada je iscjeljenje savršeno. Nije samo kurativno, već i preventivno. 

Iscjeljenje gotovo postaje iskustvo molitve, iskustvo Boga, ljubavi, cjeline.

Tako, samo budi ovdje i nekoliko dana nemoj raditi iscjeljivanje. Meditiraj nekoliko dana i jednostavno se prilagodi obitelji koja raste oko mene. A kad kažem da se prilagodiš, mislim da ne pokušavaš logično, intelektualno rasčlanjivati stvari. Sve što se ovdje događa, prihvati s dubokim povjerenjem. Jednostavno uskladi se s tim. Ne misli o tome jer razmišljanje je jedna od prepreka iscjelitelju. Zato počni ispuštati razmišljanje.

Ovdje jednostavno budi prazan. Budi poput malog djeteta koje se ne može raspravljati, koje nemože rezonirati; koje jednostavno prihvaća. Povjerenje dolazi prirodno djetetu. Jednostavno mi vjeruj i vjeruj ljudima ovdje, čak i ako je ponekad teško za razum da prihvati. 

Ali prihvaćanje je toliko vrijedno da se rezoniranje može ugušiti.

Dok god postoji izbor između prihvaćanja i rezoniranja, uvijek odaberi prihvaćanje. Malo pomalo vidjet ćeš da tvoj razum također počinje pomagati da prihvatiš. Jer kad rezoniranje uvidi da prihvaćaš sve, da nema razlike između "da" ili "ne" , tada razum postaje suosjećajan za tvoje povjerenje. A kad se unutar tebe susretnu razum i povjerenje, tvoj vlastiti sukob se prevazilazi.

Ovo će biti prvi korak za tvoju disciplinu da postaneš iscjelitelj.

Između razuma i povjerenja, ili između srca i uma, potreban je most, i to takav most da um postaje sekundaran, samo instrument srcu. Obično je um gospodar i srce mora slijediti. Tada možete postati liječnik, ali ne iscjelitelj. Možete postati terapeut, ali ne iscjelitelj. Terapija je dio znanosti; iscjeljenje je dio religije.

Zato možete postati čovjek medicine pomoću razuma, pomoću glave, ali ne i čovjek iscjeliteljske energije, jer to dolazi iz drugačijeg izvora, i cijela stvar se samo okrene obrnuto. Srce postaje gospodar a razum postaje samo sjena i saveznik. Zapamti ovu riječ.

Ne kažem da budeš protiv razuma, jer ako si protiv razuma, rascjep će se nastaviti i biti će kontinuirani sukob unutar tebe. Zato nemoj biti protiv razuma, samo budi za srce. Ako razum kaže nešto, poslušaj ga. Ako se protivi srcu, zanemari ga. Ne treba se boriti; samo ga ignoriraj i slijedi srce.

Malo pomalo vidjet ćeš da um dolazi bliže i bliže k srcu, jer će se um sada osjećati nepothranjen, izgladnio. Jednom kada um razumije - a on vrlo dobro shvaća da se situacija promijenila, srce je postalo središte pa je potrebno postati saveznik - onda surađuje. A kada um surađuje sa srcem i razum surađuje s tvojim povjerenjem, tvoj se rascjep premosti.

Kada nisi podijeljen, postao si prenosnik. U tvojoj nepodijeljenosti poduzeo si prvi korak da budeš iscjelitelj. Ovo će biti tvoja najdublja meditacija: slušaj srce. Osjećaj više, misli manje. Ako nastane neki sukob, moraš biti sa srcem. Moraš slušati taj osjećaj - koliko god iracionalan, apsurdan, čak lud. I učinit ću te velikim iscjeliteljem; nemoj se brinuti!

Učini nekoliko grupa ovdje. Intenziv Prosvjetljenja, bi bilo dobro.

(Sannyasin kaže: to sam učinio jednom u Engleskoj i nije bila moja šalica čaja).

Mm mm ... ne misli na to kao da nije tvoja šalica čaja. Uvijek misli da još nisi dostojan ove šalice čaja. Učini to ponovo i ovaj put učini to što je moguće potpunije. To je zen metoda i jako korisna.

Znam, za mnoge ljude izgleda kao prepreka. I za ljude koji su bili u novim terapijskim grupama - Encounter, Gestalt, Psychodrama ili sličnim grupama - to je vrlo teško i čini prepreku. Sve te grupe su vrlo nove i uklapaju se u zapadni um jer su grupe odnosa, izražavanja, pokreta, rada na tijelu, katarze. To se savršeno uklapa u zapadni um.

Ali grupa kao Intenziv Prosvjetljenja je istočna metoda.

Bavi se više sa ulaskom unutra nego izlaskom van. Putovanje je posve drukčije. Više se bavi tvojim originalnim licem, tko si, nego odrazom koji stvoriš u mislima drugih. Bavi se više tvojom najdubljom jezgrom bića kakva jeste u dubokoj izolaciji, a ne u odnosu. Dakle, nije katarzična. Nema veze s odnosom. Nije izražajna. Moraš ići unutra.

Moraš biti sam, sam i sam. Moraš tražiti točku, nevinu točku unutar tvog bića do koje se nikad prije nije putovalo. Nitko ne može ući tamo, osim tebe. I ti također možeš ući samo do određene mjere. Dođe momenat kada i ti ostaneš vani. Nešto uđe - ali ne ti. "Ja" je ostao pred vratima. Ti ulazitš kao energija, bezimena, bezoblična , ali ne kao što si poznavao sebe. Cijeli tvoj identitet je izgubljen. Cijela tvoja adresa više nije tamo. Ne znaš tko si. Ti ulaziš samo kada ne znaš tko si. Onda se nađeš iznenada u svetištu i znaš tko si. Ali ovo nema nikakve veze s tvojim prethodnim identitetom.

Dakle, to je drugačija metoda, ali želio bih da to uradiš - i radi jako koliko god možeš.

Prevela: Zora Novak

Izvor:

Darshan diaries,

Beloved of My Heart, ch ,19 -Learn to Become a Void 

21 May 1976 pm in Chuang Tzu Auditorium